Što su sve naučili pročitajte u nastavku
KUĆNI RED ILI MALA ABECEDA LIJEPOG PONAŠANJA :
A što obući za odlazak u kazalište? U prošlosti se odlazak u kazalište smatrao društvenim događajem, odnosno, izlaskom, pa su se ljudi često posebno uređivali. I danas je to mnogima prilika da se svečanije i posebnije obuku, no nitko se neće uvrijediti dođete li u svakodnevnoj odjeći koju nosite i u školu!
Smijemo li malo zakasniti? U kazalište je najbolje doći dvadesetak minuta prije početka predstave kako biste ostavili stvari u garderobi te mirno sjeli na svoja mjesta. Ako je potrebno, prije početka predstave odite na WC kako ne biste to morali činiti za vrijeme predstave!
Izlaženje za vrijeme predstave?
Nije zabranjeno no pokušajte to izbjeći. Mogli biste omesti publiku, ali i izvođače. Naposljetku, mogli biste propustiti nešto jako važno!
Razgovor tijekom predstave? Ma samo da nešto kažem prijatelju?
Čak i ako je vezano uz predstavu, najbolje da se strpite do kraja predstave! Nije pristojno i može omesti izvođače i ostale gledatelje. Ako se netko od izvođača obrati publici i zatraži komentar, tada, naravno, smijete reagirati i odgovoriti na pitanje.
Mobitel u kazalištu? Samo da javim mami gdje sam! Instagram?
Razgovaranje telefonom vrijedi isto što i za razgovor s osobom do sebe – nije ni poželjno ni pristojno. Prije predstave ne zaboravite utišati ili isključiti mobitel. Bilo kakav zvuk mobitela može omesti i raspršiti pažnju i glumcima i publici. Fotografije predstave možete naći na internetskoj stranici Kazališta, a foto-uspomenu s prijateljima možete napraviti i fotografijom u atriju Kazališta ili ispred Kazališta.
A smijemo li se pridružiti izvođačima na pozornici?
Ne, osim u izvanrednim slučajevima ili u posebnim vrstama predstava gdje se upravo to od publike očekuje.
Hrana i piće za vrijeme predstave? Daj, samo malo čipsa i cole!
U kazalištu se za vrijeme predstave ne jede i ne pije. Najbolje bi bilo da na predstavu dođete siti i okrijepljeni!
Bacanje predmeta iz gledališta na pozornicu? Cvijeće ili rajčice?
U prošlosti se nezadovoljstvo predstavom izražavalo gađanjem glumaca trulim voćem i povrćem, dok će danas publika izvođače eventualno nagraditi cvijećem. Najbolje je izvođače nagraditi glasnim pljeskom i povicima bravo! Ako vam se vidjelo, budite glasni, izvođačima i autorskom timu će to puno značiti!
Pljesak publike i naklon glumaca na kraju predstave?
Publika pljeskom izražava zahvalnost za uloženi rad i trud onih koji su predstavu napravili i izveli, a glumci zahvaljuju na pažnji i vremenu koje su im gledatelji poklonili.
Pauza? Super, odoh ja!
Pauza je vrijeme za predah/toalet…., ne i za odlazak kući/markiranje prije završetka predstave.
Predstava je gotova i što sad?
Pričekajte da predstava završi pljeskom i naklonom izvođača (ponekad će, ako se publici predstava jako svidjela, taj apluz trajati i nekoliko minuta, a izvođači će se vraćati na naklon nekoliko puta) pa tek onda iziđite iz dvorane. Nakon predstave porazgovarajte s prijateljima, roditeljima i/ili učiteljem/icom o tome što ste gledali.
A što se sve uopće nalazi u kazalištu?
Mala vrata – službeni, bočni ulaz za umjetnike i zaposlenike
Velika vrata – središnji ulaz za publiku
Atrij (latinski: atrium) – kazališno predvorje
Parter – prostor za publiku u prizemlju kazališta
Mezanin – arhit. dio zgrade između prizemlja i prvoga kata; polukat, niz sjedala ili loža u polukatu kazališta
Loža – odjeljena prostorija u gledalištu za manji broj gledalaca (tal. loggia)
Balkon – Balkon je i naziv za povišeni dio gledališta u kazalištu ili koncertnoj dvorani često sa odvojenim ložama i zasebnim ulazima.
Kazališni zastor – prvi zastor između gledališta i pozornice, ob. dekoriran ili oslikan
Kulisa (franc. coulisse, prema coulis: koji klizi, klizeći) – u kazalištu, dekorativni element na pozornici kojim se predočuje određeni ambijent, a koji se s pomoću tehničkih naprava lako mijenja. Kulise su dugo bile glavni sastavni dio scenske opreme, većinom od platna, pričvršćena na drveni okvir. Kulisa koja zatvara stražnji dio pozornice naziva se prospekt, a ona koja prikriva njezin gornji dio i zamjenjuje strop sofita.
Ponovili smo kućni red, znate razliku između lože i mezzanina…spremni ste za kazalište!
U kazalištu radi stotine kazališnih djelatnika i umjetnika okupljenih u umjetničke ansamble. U Hrvatskom nacionalnom kazalištu Ivana pl. Zajca djeluju četiri ansambla: Opera, Balet, Hrvatska drama i Talijanska drama. HNK Ivana pl. Zajca Rijeka jedino je kazalište u Hrvatskoj u sklopu kojeg djeluje i ansambl na talijanskom jeziku. Hrvatska narodna kazališta nalaze se u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Varaždinu i Osijeku.
No za kazališnu predstavu nisu dovoljni samo umjetnici, iza pozornice skriva se još jedan mali kazališni svijet – djelatnici koji se brinu o pozornici, scenografiji, rekviziti, rasvjeti, kostimima, frizurama, šminki, o ulaznicama, o kazališnim plakatima i reklamama….Tek suradnjom i zajedničkim trudom umjetnika i kazališnih djelatnika nastaju kazališne predstave pa otkrijmo što sve postoji u kazalištu, tko sve sudjeluje u procesu nastajanja predstave i kako funkcionira riječko kazalište!
I kako nastaje kazališna predstava?
Lako!
Okupiš nekoliko pjevača, glumaca, balerina i glazbenika, smjestiš ih na pozornicu, dodaš pokoji rekvizit, kostime, pomiješaš ih u jednu priču, dodaš prstohvat kazališne čarolije i pozoveš publiku da uživa!
A u stvaranju predstave još sudjeluju i:
Dramaturg
Dramaturg odabire kazališne komade za repertoar i, u suradnji s intendantom i ravnateljem, kreira umjetnički profil određenog kazališta. Najčešće je to priznati književnik ili literarni stručnjak. Dramaturg pojedine predstave sudjeluje u radu na određenoj kazališnoj predstavi svojim savjetima, intervencijama na dramskom tekstu te u redateljevu radu s glumcima.
Redatelj
Kazališni redatelj je osoba koja idejno i organizacijski postavlja kazališni komad na scenu. Također sudjeluje u osmišljavanju scenskog aranžmana predstave te je odgovoran za sve aspekte scenskog čina i rad s glumcima.
Inspicijent
Inspicijent (njem. Inspizient, od lat. inspicientis: koji nadzire), u kazalištu, osoba koja se brine da proba, koncert ili predstava teku bez zastoja, i po uputi redatelja nadzire i upravlja svim poslovima iza kulisa. Daje glumcima znak kad trebaju izaći na pozornicu, tehničkom osoblju daje znakove za promjene scene, svjetla, muzike i ostalih scenskih elemenata. Pritom se služi inspicijentskom knjigom u koju su uneseni znakovi i brojevi svih promjena unutar jedne kazališne predstave. Za inspicijenta se ponekad koristi i naziv voditelj predstave.
Koreograf
Koreograf je onaj tko stvara koreografije prakticiranjem umjetnosti koreografije, postupak poznat kao koreografiranje. Koreografija je umjetnost ili praksa dizajniranja niza pokreta fizičkih tijela (ili njihovih prikaza) u kojoj su gibanje, forma ili oboje određeni. Koreografija se koristi u različitim područjima, uključujući kinematografiju, gimnastiku, modne revije, klizanje na ledu, marširne orkestre, plesne zborove, kazalište, sinkronizirano plivanje, izradu video igara i animiranu umjetnost. U scenskoj umjetnosti, koreografija se odnosi na ljudski pokret i formu. U plesu, koreografija je također poznata kao i plesna koreografija.
Kostimograf
Kostimograf bi trebao biti vrstan poznavatelj stilova i načina oblačenja u različitim razdobljima. On crta kostime za kazalište ili film te nadgleda njihovu izradu. Crtanje i kreiranje kostima za potrebe scenske umjetnosti naziva se kostimografija.
Scenograf
Scenograf je stvaratelj i realizator likovne opreme predstave. On, u suradnji s redateljem, donosi idejno rješenje za likovno osmišljavanje scenskog prostora pri čemu brine i o arhitekturi prostora, rasvjeti, dekoracijama te svim ostalim vizuelnim elementima pozornice. Cjelokupno likovno oblikovanje scenskog prostora nazivamo scenografijom.
Rekviziter
Rekviziter je kazališni radnik koji se brine o predmetima koje glumci koriste na pozornici, a potrebni su im za probu ili predstavu. Za te predmete koristimo termin rekviziti, a skup svih tih predmeta unutar jedne predstave zove se rekvizita. Termin rekvizita često se upotrebljava i za skladište u kojem se drže rekviziti iz ranijih predstava iste kazališne grupe ili institucije. Sva terminologija vezana uz rekvizitu počinje se koristiti u kazališnom životu sredinom 19. stoljeća.
Kazališni šaptač (sufler) je osoba koja glumcima šapće, “dobacuje” tekst njihovih uloga na pokusima i na predstavama. Prvotni naziv za tu funkciju, sufler, koristio se tijekom 19. stoljeća. Kazališni šaptač kao ispomoć koristi tkz. šaptačevu knjigu u kojoj se nalazi kompletan tekst predstave kao i njegove zabilješke i oznaka za stanke u glumčevoj interpretaciji. Neke pozornice su na svom prosceniju zadržale tkz. šaptačevu školjku unutar kojeg bi šaptač bio skriven od publike te bi mogao šaptati glumcima, no u suvremenom kazalištu običaj je da se šaptač smjesti sa strane pozornice, iza kulisa.
Ok, svi su tu. I što sad?
Od čitače probe do premijere dug je put.
Čitaći pokus – prvi susret ansambla predstave s redateljem, njegovom idejom, glumaca međusobno, pa i, nerijetko, glumaca sa samim tekstom
Proba – izvođači prolaze kroz tekst/libreto/glazbu s redateljem/icom i/ili koreografom/kinjom i sudjeluju u procesu proba nekoliko tjedana do premijere.
Proba kostima – tijekom procesa rada na predstavi za izvođače se, po mjeri, šivaju kostimi ili se prilagođavaju stari, već postojeći kostimi. Izvođači tada trebaju probati kostim u nastajanju kako bi krojačica bila sigurna hoće li kostim savršeno pristajati izvođaču.
Generalna proba – posljednje pokusno izvođenje scenskog djela prije javne izvedbe
Praizvedba je čin kada se djelo prvi put predstavlja javnosti. Ovaj izraz se po pravilu povezuje s umjetnošću, kazalištem, glazbom i plesom. Razlikuje se od jedne premijere po tom što je praizvedba prva izvedba od svih premijera.
Premijera (od fr. première, “prva”) “prva izvedba” nekog djela.
Repriza – prva predstava nakon premijere ali i svaka ponovna izvedba jedne predstave
A jeste li znali?
- Prva električna žarulja u Hrvatskoj postavljena je 1885. godine upravo u riječkom Kazalištu prigodom otvorenja!
- Prvi telefon u Rijeci postavljen je 1885. godine također u Riječkom kazalištu!
- Dan nakon oslobođenja Rijeke 4. svibnja 1945. dr. Đuro Rošić, prvi izgovara hrvatsku riječ na pozornici riječkog Kazališta.
- U stepenici koja vodi prema parteru pronađena je metalna tuba – prava vremenska kapsula umetnuta u stepenicu 1885., a izvađena 1970-ih, prilikom obnove Kazališta.
- Riječko Kazalište čuva originale slavnog Gustava Klimta. Stropne slike, ulja na platnu, nastale upravo za ovo kazalište, jedni su od najvažnijih Klimtovih ranih radova i vrhunska djela kasnog historicizma.
- Riječko kazalište godine 1953. dobiva novo ime prema još jednome skladatelju, no ovoga puta najvećem hrvatskome, još uz to i slavnome sugrađaninu – Ivanu Zajcu koji je još 1857. na riječkoj opernoj sceni ravnao Verdijevim
- U povijesti riječkog Kazališta, Kazalištem je upravljala samo jedna žena, intendantica Mani Gotovac.
- Talijanska drama je jedini profesionalni manjinski kazališni ansambl na talijanskom jeziku u Hrvatskoj i jedini izvan Italije.
- U sklopu Hrvatskog narodnog kazališta od rujna 2017. godine djeluje Riječko kazalište mladih Kamov, dramski i baletno-plesni program za djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta!
