U ožujku, prvom proljetnom mjesecu, različitim aktivnostima obilježavamo nekoliko datuma posvećenih „umjetnosti riječi“. Od 11. do 17. ožujka Dani su Hrvatskog jezika, potom nam slijede Svjetski dan pripovijedanja i Svjetski dan pjesništva. Tim povodom, 26. ožujka, upravo na dan kada je uslijedio iznenadni, nadajmo se i posljednji, ugriz zime, održan je u školskoj knjižnici književni susret na kojem smo ugostili glazbenika i autora Vladu Simcicha Vavu. Na susret je bila pozvana i ikona riječke punk scene Pavica Čabrijan, pjevačica i članica legendarnih Parafa, no olujna bura spriječila ju je u prijelazu Krčkog mosta i dolasku k nama.

Već je uvriježeno, jer to činimo posljednjih nekoliko godina, da u knjižnicu pozivamo poznate osobe iz riječkoga kulturnoga ili znanstvenoga kruga kako bismo se s njima bolje upoznali i u jednom opuštenom druženju –  više povezali.

Iz uvodnog predstavljanja koji je pripremila učenica Gabrijela, članica Čitateljskog kluba 051, saznali smo da je Vlado Simcich Vava riječki umjetnik koji se istaknuo kao glazbenik, autor, producent i književnik. Široj je javnosti poznat kao gitarist i član kultnog benda Laufer, dok danas svira i surađuje s nekoliko bendova od kojih je najpoznatiji Paraf. U književnosti se javlja 2012. godine prvijencem Odstranjivač ljubavi, uz koji je do danas objavio još 5 beletrističkih naslova: Srce od gume (2014.), Canzoni d`una volta (2017.), Podudarnosti (2020.), Kapetan onkraja (2024.) i najnoviji, Vjetar i zastave, objavljen u kolovozu 2025. godine.

U svojoj bogatoj glazbenoj karijeri objavio je preko stotinu kako autorskih tako i izvođačkih pjesama. Pisao je tekstove za uistinu legendarne hitove kao što su  S dlana Boga pala si ili Oči su ti ocean.

Saznali smo da mu je Lauferov album Pustinje najmiliji, a osobito skladbe Mjesečev rog i Govorim u snu što nas je razveselilo jer je upravo ovu potonju pjesmu, u prvom glazbenom intermezzu, izveo školski bend „Fali ulja“.

Dotaknuli smo se njegova književnog stvaralaštva, posebno romana Kapetan onkraja u kojem je glavni lik beskućnik. Uglavnom o beskućnicima malo znamo i tek površno razmišljamo, možda nešto intenzivnije zimi, kada su temperature u minusu pa se pitamo kako im je boraviti i spavati vani, na ulici. Te „kontejnerske arheologe“ kako ih u romanu autor naziva, najčešće uočimo kako kopaju po „bajama“ pa brzo, u nelagodi, svrnemo pogled.

Simcichev je beskućnik, koje li koincidencije, završio studij književnosti, ime mu je Vlado i iza sebe ima zavidnu glazbenu karijeru pa smo Vavu dvosmisleno pitali – kako je postao beskućnik?

Dobili smo neočekivani odgovor kako se usred nastajanja romana odvažio na svojevoljno beskućništvo, odnosno odlučio je na neko vrijeme napustiti toplinu vlastita doma i obitelji i živjeti na ulici kako bi to iskusio i što vjernije u romanu opisao. U to vrijeme, dogodile su mu se uistinu tragične situacije poput one da su ga dojučerašnji prijatelji počeli izbjegavati ili su se pravili da ga uopće ne poznaju.

Za kraj ovog zanimljivog književno-glazbenog druženja, školski je bend, potpomognut Vavinim gitarističkim umijećem, izveo legendarnu Lauferovu pjesmu „Svijet za nas“.

Pozitivan odjek ovog susreta stigao je neočekivano, jednoga jutra kada je u knjižnicu došla članica školskog čitateljskog kluba Nikolina na, već uobičajenu, kratku ćakulicu:

„Znate li što čitam, trenutno?“

„Nešto zanimljivo?“

„Posudila sam u Gradskoj „Kapetan onkraja“, učinila mi se ta priča full zanimljivom. Još sam je i preporučila jednoj frendici koja nije iz naše škole, a trebala je odabrati nešto za izbornu lektiru. Njezina se nastavnica hrvatskog oduševila, kao u smislu, super je da se čitaju riječki autori.“

„Odlično!“

Doživjela sam to kao svojevrsnu potvrdu vrijednosti uložena truda i smisla organiziranja ovakvih susreta. Do sljedećeg susreta, pozdravlja vas vaša knjižničarka!