U tjednu u kojem završavaju maškare i mi u školi skidamo maske. Olakšanje, osvježenje i iznenađenje.

Ulazim u učionicu jednog odjela trećeg razreda tek u utorak i vidim lica, sva lica, ne samo onih koji su teže prihvatili koncept nametnutog, ali i potrebnog nošenja maski. Sve je kao i prije praznika, ali i nije. Sve je nekako potpunije jer se osim očiju vide i naša lica. Prostor ocrtava mimika učeničkih lica. Vide se i nastavnička lica. Sve je nekako stvarnije. I toplije. Također, malo smo i kao razotkriveni. Maska je s vremenom postala i svojevrsna zaštita. Pravo iznenađenje nastupa ulaskom u prve razrede. Neka lica gotovo da i ne poznajem. Pomalo se stidljivo vidimo u drugom svjetlu. Stvarno je zanimljivo! Pravimo se kao da je sve isto, a nije. Ne želimo tome pridavati veliku pozornost, ali smo svjesni da je drugačije. Bolje je. Ovoga utorka zadnje su povorke zvončara pokušale ispratiti zimu koja se još uvijek ne da, ali je na zalazu. Na Čistu srijedu dobivamo novu pošiljku testova za samotestiranje. Ako će nam testovi odnijeti maske, neka ih.

Svoja smo lica otkrili u ponedjeljak, a u petak smo maramom prekrili svoje mobitele u košarici da ih ne vidimo barem dok traje dvosat. Prema svemu sudeći, dolazi bolje vrijeme.

Linda Grubišić Belina