Tko kaže da je petak 13. nesretan dan? Nama je bio sve samo ne nesretan, što ćete za koji trenutak vidjeti na fotografijama koje su nastale na terenskoj nastavi u tvornici čokolade Zotter i na adventu u Grazu. Koliko smo se dobro proveli, saznajte iz našeg putopisa. Ovo smo mi, dio članova Novinarske skupine Prometeus: Nina, Ivana, Martina i Lucija. Pa krenimo…
Svrha terenske nastave bila je upoznati se s kulturom i običajima Austrije te komunicirati na njemačkome jeziku u poznatim svakodnevnim situacijama. Osim što učimo njemački jezik, kao novinarska smo skupina imale još jedan zadatak, a taj je vezan uz projekt „Kultura i znanost u fokusu“ kojim ćemo se predstaviti na ovogodišnjem Festivalu znanosti u travnju 2020. i svakako vas u nekom novom javljanju obavijestiti kako je prošlo.
Putovanje je započelo vrlo rano jer nam je trebalo otprilike četiri sata do prve destinacije…tvornice čokolade. Niti jedno putovanje ne prođe bez đaka veseljaka pa se tako vozač morao, a tek smo krenuli, zaustaviti na obližnjoj benzinskoj crpki te sačekati roditelje učenika koji je zaboravio osobnu iskaznicu. Iako smo svi priželjkivali još koji sat sna, autobus je ubrzo odzvanjao glasovima učenika 1.PF, 1.TC, 2.TC, 2.PF i 3.TC razrednog odjela, ali i glasovima naših nastavnica u pratnji: Marijete Mašić, Beti Milardović, Vesne Tijan i Vesne Rubeše. Kao i uvijek na školskim je putovanjima atmosfera u autobusu odlična i što drugo raditi nego neumjereno jesti i piti. Cijelim putem su „popišanci“, kako ih je prozvala jedna od profesorica, morali na WC, ali nismo se predugo zadržavali na obližnjim stajalištima, već žurili okusiti sve čarolije čokolade. Predviđeno vrijeme za posjet tvornice bilo je 1 h i 30 min, no nekoliko učenika i profesora zaboravilo je na vrijeme, što nije čudno jer u Zotteru uistinu možete provesti cijeli dan. Kako? Ovako.
Prvo ćete, dok sjedite na jutenim vrećama u kojima se doprema kakaovac, gledati vrlo zanimljiv i zabavan dokumentarni film o gospodinu Josefu Zotteru (lijeva fotografija), vlasniku tvornice, vrlo poduzetnom, bogatom i maštovitom čovjeku. Važno je reći da je Zotter tvornica jedina u Europi u kojoj se odvija cijeli proces nastanka čokolade: od dopremanja zrna kakaovca pa do dobivanja gotovog proizvoda. Možete probati preko tristo različitih proizvoda. Također valja napomenuti da se bazira na zdravoj bio prehrani. Gospodin Zotter priznaje samo zdrav i vrhunski proizvod, a da bi se do njega došlo, svaki od sastojaka također treba biti takav. Zato je cijena čokolade opravdana. Oduševilo nas je ne samo to što je svaka čokolada posebnog dizajna (nije tipična čokolada u kockicama istoga oblika) nego je posebno dizajniran i originalan svaki od omota.
Proces nastajanja čokolade vrlo je zahtjevan. Sve počinje berbom kakaovca koji se može pronaći na tropskim područjima 10 stupnjeva udaljenima od ekvatora. Zatim mu je potrebno presjeći koru na dva djela te izvaditi unutrašnjost ploda. Proces vrenja traje od 5 do 7 dana kako bi plod poprimio čokoladni okus. Unutrašnjost ploda je bijele boje, izgleda sluzavo i nimalo primamljivo na prvi pogled, ali je slatkastog okusa poput voća. Zatim se plod ostavlja na sunčevom svjetlu naredna četiri dana, ali se tijekom procesa sušenja svaka dva sata okreće posebnom drvenom spravom koju je potrebno gurati. Zapamtile smo da u ovoj fazi gospodin Zotter dodaje različite začine, voće i tko zna kakve sve tajne sastojke kako bi čokolada bila tako punog i fenomenalnog okusa.
I kasnije, kad već imate čokoladnu smjesu, možete u nj ubaciti sve što vam srce poželi. Nas je cijeli proces proizvodnje iznenadio. Nismo razmišljale o tome koliko je vremena potrebno za napraviti jednu čokoladu. To je uistinu težak i zahtjevan posao.
Novinarski je posao nekad uistinu zahtjevan…
U tvornici smo uživali u mnogobrojnim delicijama i ponudama te se izvrsno proveli. Na izlasku smo kupili nekoliko vrlo skupih čokoladica za uspomenu. Najjeftinija je čokoladica (veličine 1 kinder čokoladice) čak 1 i pol euro, ali, priznajemo, vrijedi. Okus je neponovljiv, pogotovo ako volite eksperimentirati s okusima.
Tvornica nudi savršenu čokoladu, a možete je konzumirati na različite načine…možda u zubnoj ordinaciji ili je ukrasti iz sefa…
…dijeleći zalogaj s najboljim prijateljem…ili možete skočiti u čokoladu pa što bude…
Čokoladu možete jesti u neograničenim količinama. Na ulazu, kad platite ulaznicu od skoro četrnaest eura (od 11 do 17 godina), odnosno šesnaest eura (odrasli), dobijete keramičku žličicu na koju stavljate veće ili manje komade čokolade (po želji) ili je samo natočite. Upozorili su nas na vrijeme neka ne navalimo na prvu fontanu jer umjesto slatke tekuće čokolade ostanete u šoku od gorčine kakaovca bez dodatka šećera. Naše su profesorice jako hvalile čokoladu sa sjemenkama bundeve, paprom i ovu koju možete vidjeti na fotografiji s lijeve strane – s komadićima sušena voća. Svakako vrijedi isprobati i čokoladne pahuljice (barem deset vrsta savršenog okusa).
Ljubitelji gorke čokolade imaju što probavati…
Svaka gondola nudi svoj okus…i drugačiji postotak kakaovca. A ova čokoladna djevojčica osim čokoladne lizaljke ima i četkicu za zube kao dobar podsjetnik svima nama na važnost čuvanja zdravih zuba.
Nažalost, prekratko smo se zadržali u dućanu. On je prekrasan, šaren, prepun mirisa i okusa i u njemu biste mogli provesti jednako toliko vremena koliko u obilasku tvornice. Možda jedan drugi put, u nekom privatnom aranžmanu…
Barem kilu teži nastavljamo naš put prema Grazu, drugom po veličini gradu Austrije.
…
Glavni trg Graza je Hauptplatz. Izgrađen je još u srednjem vijeku. On je srce grada, prepun ljudi, trgovina, tramvaja, glasova. Tu je i impozantna Gradska vijećnica, najuočljivija na cijelom trgu i ujedno najbolja gradska dvorana za vjenčanja. Ovdje sve odiše božićnim raspoloženjem, lampicama, veselom glazbom. Jednako je lijep danju i navečer.
Tko može zamisliti da su se na ovom istom trgu nekoć ljudi kažnjavali i zbog najsitnijih prijestupa. Kazna se provodila na trgu kako bi se ljude javno osramotilo.
U Grazu je jedna od najljepših europskih gradskih utvrda poznata kao Schloßberg. Nekoć su je nazivali Gradec (mali dvorac), a s vremenom je postao velika tvrđava do koje možete doći, s obzirom na to da je na vrhu brda usred grada, uspinjačom, futurističkim dizalom ili opcijom br. 3 ako ste puni volje i kondicije – stubama (tzv. Kriegssteig). Doznali smo da ju je Napoleon bezuspješno pokušavao osvojiti. Nakon što je porazio Habsburgovce, naredio je njezino potpuno uništenje, ali stanovnici Graza su velikom svotom novca uspjeli spasiti Uhrturm i Glockenturm, dok je ostatak razoren (zvonik i toranj sa satom, poznat po svojim ogromnim kazaljkama, s time da veća kazaljka pokazuje sate, a manja minute).
Ne znamo za koju su se opciju na kraju odlučili učenici 1. i 2. PF-a, zaboravile smo pitati…pretpostavljamo za lift. 
Grazom dominiraju barokne zgrade, a onda odjednom ugledate OVO. Ako se pitate što je sad to, riječ je o Muzeju moderne umjetnosti, odnosno Kunsthausu, smještenom na desnoj strani rijeke Mure. Nazivaju ga Friendly alien, tj. Prijateljski izvanzemaljac. Tko mu je osmislio ime, svaka mu čast. Svojom futurističkom konstrukcijom djeluje kao da nije s naše planete, ali je toliko dobro uklopljen u prostor da je stvarno friendly. Na našoj je fotografiji nešto tamnije boje nego što uistinu jest, uživo je plave boje. Prepun je pipaka (ostakljenih otvora što omogućuju prodor svjetlosti). Sagrađen je 2003. godine u kojoj je grad bio nositelj titule Europskoga grada kulture. Naslanja se na Željeznu kuću (Eisernes Haus), jednu od prvih zgrada od lijevanog željeza u Europi. Nažalost, na ovom putovanju nismo imali vremena zaviriti u njih, ali nadamo se da ćemo Graz ponovno posjetiti i svakako to učiniti.
U blizini je još jedna znamenitost, jednako futuristička i jednako posebna – Murinsel (Otok na Muri). Čelična konstrukcija napravljena u obliku poluotvorene školjke zapravo je brod učvršćen sidrima te dodatno mostovima koji ga povezuju s obje obale Mure. I on je sagrađen u istoj godini kad i Kunsthaus. Trebao je biti privremena znamenitost dok Graz nosi titulu, međutim građani su ga zavoljeli i zadržali. Na otočiću se nalaze pozornica i kafić, u kojem možete uživati gledajući prema tradicionalnoj strani grada – Schlosbergu i modernoj – Kunsthausu.
Po povratku u Rijeku pročitale smo da je stara jezgra Graza, usred koje su smještena i ova dva moderna objekta Alien i Murinsel, uvrštena na UNESCO popis svjetske kulturne baštine 1999. godine zbog skladne mješavine građevina različitih stilova od gotike naovamo.
Imali smo priliku preći mostom preko Mure. Pogled je divan. Naravno da smo za uspomenu i fotkali. Evo i naše prof. Mašić s kojom smo cijelim putem morali pričati samo na njemačkom
Ukoliko ste zaljubljeni, možete dok šećete mostom ostaviti lokot na ogradi kao zavijet vaše ljubavi. Lijepo je vidjeti da ih je toliko…
Šećemo gradom, uživamo, pa je red da Prometna škola ovjekovječi i jednu zajedničku fotografiju.
Fotografirali smo se u centru Graza, Landhaushofu, koji još od 1996. godine tijekom mjeseca prosinca krase ledene jaslice. Ove su godine, saznale smo, nešto neutralnije osvijetljene nego prijašnjih godina, ali su svejedno prekrasne kao što možete vidjeti na sljedećim fotografijama. Ovdje smo ih prekrili. Nije ni čudo, koliko nas je…
Jaslice smo vidjeli u raznim izdanjima, ali smo prvi put imali priliku vidjeti ledene jaslice. Stvarno su neobične i drugačije od viđenih.
A evo ih u večernjem, možda najatraktivnijem izdanju. Romantične ledene jaslice u večernjim satima odličan su izbor za šetnju s partnerom.
Kada smo stigli u Graz, većina je učenika, uključujući i nas, prvo otišla u Mc’Donalds. Slatko u Zotteru nam je otvorilo apetit. Na jednom od brojnih primamljivih štandova hrane naše su se profesorice počastile tipičnim austrijskim zimskim specijalitetom kobasicama.
Graz je čaroban grad, pogotovo kad doživite pravu božićnu snježnu bajku. Naše su nastavnice bile oduševljene gustim pahuljama snijega, mirisom cimeta i kima te idiličnim božićnim melodijama koje odzvanjaju čitavim gradom. Ljudi su srdačni, topli, nasmiješeni i život u Grazu djeluje bezbrižno, iako, za naše pojmove, preskupo.
Malo odmora nakon duge šetnje uvijek je dobro nadoknaditi specijalitetima koje nudi Advent.
Razgovarajući s ostalim učenicima, čuli smo i drugačije komentare. Neke je advent razočarao jer su očekivali nešto spektakularnije, ali punč s rumom nas je očito oduševio sve J. Svatko je slobodno vrijeme iskoristio na svoj način. Neki su pili kavu, neki shoppingirali, a neki su odmah po dolasku odlučili uspinjačom doći do vrha Schloßberga, ili su jednostavno prošetali adventom i upoznali se s kulturom grada.
Svi izlozi doslovno vrište šarenilom, ali Božić je baš kakav treba, veseo i šaren, zaustavlja dah.
Polako se bliži kraj razgleda Graza, kraj izleta. Da nam je ostati još nekoliko dana…
Vrijeme curi, već smo u autobusu na putu prema Rijeci. Naravno, put je dug, a loše vrijeme nam otežava povratak. Važno je biti oprezan i uvijek paziti u prometu, srećom naš je vozač bio strpljiv te smo sigurno i bez poteškoća napredovali prema Rijeci.
Ipak je još mnogo zabave pred nama. U timovima smo rješavali kviz o Grazu pomoću svojih pametnih telefona. Osmislila ga je naša prof. Mašić, a prvo mjesto pripalo je timu 1. TC razrednog odjela (naravno). Pobjednici su su svoju nagradu medenjake, kao prava pristojna djeca, ponudili ostalim učenicima i profesorima u autobusu.
Nama je ovaj izlet bio jedno lijepo iskustvo i nadamo se da ćemo ponoviti nešto slično i narednih godina.
Novinarska skupina Prometeus
