Project Description

„Djeca su rođena s krilima, a učitelji im pomažu letjeti.“

(izreka nepoznatog autora)

Svaki je nastavni proces poseban i neponovljiv pa ne može ući ni u kakve sheme i formule. U njemu se i nastavnik i učenik ponašaju u sinergiji i svatko od njih može i treba svoje ponašanje usmjeriti da proces učenja učini što ugodnijim i uspješnijim. Nema iste razredne situacije, jednako kao što nema ni istoga učenika. Iako različite znanosti proučavaju čovjeka s različitih aspekata, jedinstvena formula nije pronađena. Osnovne crte ličnosti stvaraju se do pete godine života djeteta jer je ono interaktivno i kreativno biće koje aktivno sudjeluje u svom odgoju i socijalizaciji. Dakle, nastavnici bi trebali maksimalno iskoristiti sve potencijale kako bi učinili što boljim onaj mali korektivni dio ličnosti.

Socijalna kompetencija

Dijete se igra, spontano uči, istražuje, mašta i zamišlja. Djeca, kao i odrasli, traže odgovore na pitanja koji će pomoći u samorazumijevanju i taj proces nikada ne završava. Pojavio se pojam osobne i socijalne kompetencije, a već u ranom djetinjstvu stvaraju se prve pozitivne i negativne slike o sebi. Upravo zato je socijalna kompetencija postala i predmet moga interesa i razlog zbog kojega sam se odlučila o njoj pisati.

„Ponašanje možemo tumačiti kao način djelovanja i reakcije nekog organizma na objekt ili osobu s kojom je u odnosu. Može biti svjesno ili nesvjesno, željeno ili neželjeno. Ista se definicija može primijeniti i na ponašanje nastavnika i učenika. U odgojnom djelovanju dobar nastavnik planira i na učenike želi svjesno utjecati prenošenjem informacija te vlastitim ponašanjem. Međutim, odnos je uvijek dinamičan, i uz poruke koje želimo prenijeti prenosimo i nenamjerne poruke. To znači da nastavnikov pristup i njegova osobnost dopiru do učenika i djeluju na njih. To nam svakako treba biti poticaj za razmišljanje o poruci koju odašiljemo učenicima svojim nesvjesnim govorom.“ [1]

[1] http://www.asoo.hr/UserDocsImages/upravljanje_razredom_1.pdf, str. 4.

Stil nastave

U suvremenoj nastavi svaki učitelj trebao bi biti osposobljen stimulirati socijalni razvoj učenika, a nastavnik hrvatskoga jezika u tome ima posebnu ulogu jer poučava o općeljudskim i univerzalnim temama. Nastava općenito, a tako i hrvatskoga jezika i književnosti, ne trpi autoritativni, ali ni permisivni stil nastave. U prvome je nastavnik netko koga treba slijepo slušati, koji kažnjava za neposluh, a permisivni je stil u kojem nastavnik pušta učenike da rade što žele i nikada ne kažnjava neprihvatljiv odnos prema radu ili nepristojno ponašanje.

Autoritativni stil nastave

Permisivni stil nastave

Nastava hrvatskog jezika i književnosti traži autoritativnog i demokratskog nastavnika koji je prijateljski raspoložen, koji transparentno iznosi pravila, objašnjava ih, argumentira. Nastavnik ima kontrolu, ali s učenicima često razgovara i objašnjava im razloge nekih odluka. Često ih pita za mišljenje. Poželjan je onaj nastavni sat koji je  u obliku interakcije nastavnika i učenika, a učenici se  potiču na samostalnost i razmišljanje.

Dobar nastavnik poučava mlade ljude odnosu prema životu i radu. Pred učitelja su tako postavljeni veliki zahtjevi i odgovornost. Nastavnik književnosti ne samo da mora dobro interpretirati gradivo nego učenike mora i poticati, simulirati takve životne situacije da se bogati njihov osjećajni život. Dobar nastavnik književnosti i materinjeg jezika pomaže učeniku izgraditi  pozitivne crte osobnosti i karaktera, naglašava u književnim tekstovima i dobro i loše i usmjerava učenika uvijek k plemenitim ciljevima koji će im pomoći da se formiraju kao kvalitetni ljudi. Da bi u tome uspio, učitelj mora imati ugled i uživati povjerenje svojih učenika. Samo takav učitelj može uspješno odgajati jer učenici poštuju njegovo mišljenje, uvažavaju njegova stajališta, prihvaćaju njegove prijedloge.

Smatra se da je dijete socijalno kompetentno ako je usvojilo prosocijalna ponašanja (npr. dijeljenje, prihvaćanje drugačijega mišljenja, pomaganje, ravnopravnost svih u grupi, suradnja…), ali i određene vještine koje mu omogućavaju razumijevanje svoje okoline i djelotvorno snalaženje u svakodnevnim situacijama te uspješno postiže osobne ciljeve. Socijalna kompetencija uključuje empatiju, komunikacijske vještine, toleranciju, kooperativnost i uzajamnu pomoć, odgovornost prema sebi i drugima, ustrajnost u obavljanju zadataka, odgodu zadovoljstva, kontroliranje nasilnih ponašanja, iskazivanje osjećaja vrijednosti, jedinstvenosti i pozitivne slike o sebi.

Dobra suradnja i pozitivno ozračje u 1. TC razrednom odjelu

U nastavi književnosti i jezika uvijek je dobro stvoriti atmosferu suradnje, pozitivnog ozračja u kojem je lakše zajedno prikupljati informacije pomoću kojih će se izraziti mišljenja i stavovi koji će postati temelj za usvajanje znanja i postizanje kompetencija. Škola je za djecu i mlade važna institucija jer u njoj provode velik dio svoga vremena i u njoj bi u prvom redu trebali iskusiti da učenje može biti zanimljivo i uz to uspješno. Na nastavi jezika i književnosti to je relativno lakše ostvarivo nego u nekim drugim predmetima. Taj cilj je prioritetan jer nastavnici mogu u razredu postići ugodnu atmosferu u kojoj je lakše i ljepše u sinergiji dolaziti do rezultata i ostvarivati zadane ishode. Stvara se odnos međusobnog povjerenja i zajedništva koje ne prestaje izlaskom iz razreda. Univerzalne teme i općeljudski problemi otvaraju prostor za diskusije, polemike, oluje ideja i individualne uratke koji zahtijevaju argumentaciju, a najzad i frontalno vrjednovanje. Kreativan i odvažan nastavnik postepeno će pred učenike stavljati sve složenije zadatke u kojima će tražiti i učenikovo davanje realne slike o drugima, ali i o sebi.

Vrjednovanje i samovrjednovanje kruna je socijalnog učenja i svaki nastavnik koji je njime zadovoljan dobro je odradio svoj posao. U svakodnevnom poučavanju nastavnik izražava stavove, mišljenja, očekivanja i primjedbe o ponašanju učenika s ciljem poticanja istih na učenje i osobni rast. Učenici koje nastavnik smatra željnima znanja i daje im do znanja svoje mišljenje o njima, potaknuti su da takvi zaista i postanu.

Uloga nastavnika je neprocjenjiva

Jačanje osobnosti učenika istovremeno mu pomaže da stvori pozitivnu sliku i o okruženju te da škola postane i ostane mjesto za život i put do cjeloživotnog učenja. Tu je uloga nastavnika neprocjenjiva i njegov angažman neizmjerno vrijedan za širu društvenu zajednicu. U suvremenom hrvatskom društvu nastavnici se uvažavaju samo deklarativno, a nadam se da će budućnost po tom pitanju donijeti promjene.

Edita Poszer, prof. savjetnik

Literatura:

Knjiga:

  1. Munjas – Samarin, M. – Takšić, V. (2009.). Programi za poticanje emocionalne i socijalne kompetentnosti kod djece i adolescenata, Naklada Slap. Zagreb.

Mrežna stranica:

  1. www.azoo.hr/images/izdanja/Jacanje_osobnosti_i_socijalno_ucenje_u_nastavi

Hofmann. F. Jačanje osobnosti i socijalno učenje u nastavi

  1. http://www.asoo.hr/UserDocsImages/upravljanje_razredom_1.pdf

ASSO British Council: Upravljanje razredom

Članak iz časopisa:

  1. Jurčević – Lozančić, A. (2011.). Teorijski pogledi na razvoj socijalne kompetencije predškolskoga djeteta. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  2. Slike uz članak preuzete s interneta.