Project Description

O projektu „Od Peruna do Vida“

Svatko od nas je u procesu obrazovanja bio upućen, ili ga je osobni interes naveo, da zaviri u mitologije civilizacija na kojima počiva današnja europska kultura. Najčešće smo se bavili grčkom mitologijom kako bismo ušli u Homerov svijet Ilijade i Odiseje ili rimskom mitologijom koja nam je pomogla bolje razumjeti Vergilija ili Dantea.
Pokušaji otkrivanja slavenske mitologije, koja je vrelo hrvatske nacionalne kulture i inspiracija naših umjetnika, nailaze na brojne poteškoće. Začudno je da ne postoji niti jedna sustavno prezentirana slavenska mitologija, da su rijetki znanstveni radovi o toj temi, pa čak i da udžbenici rijetko dotiču tu tematiku.

Oduševljeni srčanošću i energijom Slavenskih legendi Vladimira Nazora, upustili smo se u avanturu upoznavanja naših drevnih bogova.
Interpretirali smo dio, nažalost samo jednom objavljenih Slavenskih legendi ( 1900.) i pri tom posebnu pažnju obratili na romantičnu perspektivu i zanos kojim je predstavljen slavenski vrhovni bog Perun. Njegov je lik i danas prisutan u svakodnevnoj jezičnoj zbilji. Po njemu smo nazvali cvijet peruniku, zbog njegove netrpeljivosti prema lažljivcima u narodu stvorili izreku „ Grom ga ubio ‘ko laže!“.
Ipak, njegovo se ime ne spominje niti u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, ni u Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, a niti u glasovitom Hrvatskom pravopisu trojca Babić – Finka – Moguš u kojem se nalaze riječi kao što su Peru, Perzej ili Perzija.

Potaknuti navedenim činjenicama i spoznajama upustili smo se u projekt „Od Peruna do Vida“. Učenici Sanja Divkovići Deni Kovačević ( 3TC ), Tina Blažević, Iva Bonefačić i Brankica Jotanović ( 3PT ) definirali su interese i podijelili zadatke čiji će se rezultati objaviti na web stranici Škole.

Projekt je dobio financijsku podršku Županije u okviru Programa za poticanje kreativnog rada učenika.

Edita Poszer, prof.

Slavenski bogovi

Sanja Divković – Deni Kovačević ( 3. TC )

Bjelobog, rekonstruirani svijetli bog, upitnog postojanja
Černobog (Crnobog), bog tame, zla i nesreće
Dabog (Daždbog, Daba), bog sunca, kiše
Danica, personifikacija istoimene zvijezde
Davor (Rugovit), sedmoglavi bog rata
Dzidzilelya, poljska boginja djece
Hors, bog sunca
Jarilo, bog proljeća
Jarovit (Gerovit), bog rata
Kupalo, boginja uroda, obilja i veselja
Lada, boginja ljubavi, ljepote i proljeća, usporedi: Afrodita
Morana, boginja smrti i zime
Nia-Nya, poljska boginja smrti
Pagod, bog lijepog vremena
Perun, bog gromovnik i zaštitnik pravde, vladar neba, usporedi: Zeus
Perunika (Perperuna, Dodola), braniteljica pravednosti u braku
Pikutik, bog mrtvih
Radogost, bog gostoprimstva
Semenik (Karas), bog jela i pića
Slava, boginja časti, junaštva, slave i pobjede, usporedi: Nika
Stribog (Stribor), bog vjetra i šume
Svarog (Svarun), stvoritelj svijeta, prvi bog sunca
Svarožić, bog svjetlosti, sunca i topline
Svantevid (Svetovid), četveroglavi bog rata i proricanja
Triglav, troglavi bog
Veles (Volos, Voloh), bog zemlje, ratarstva, zaštitnik pastira, ali također i voda i podzemlja, prijevare, Perunov protivnik, ratnički bog (općenito štovano božanstvo)
Vesna, boginja mladosti, proljetne radosti i bujnosti
Vida, zaštitnica bračne sloge, usporedi: Hera
Vodan (Vodna), bog voda, rijeka i mora, usporedi: Posejdon
Voloska, zaštitnica kućnog ognjišta i doma
Zermagla, boginja zime
Zimstrla, boginja protivnica zime, družica Pagoda
Zora, personifikacija zore.
Živa i Žibog, božanstva života i plodnosti

Neoromantizam Slavenskih legendi V. Nazora

Edita Poszer:

Neoromantizam Slavenskih legendi V. Nazora

Slavenske legende su prvi put izašle 1900. g., a nastajale su tijekom dvije godine u Splitu, Grazu i Zadru. One su prva Nazorova knjiga. Nastale su na tradiciji slavenskih i klasičnih mitova, legendi i priča i daju epski intoniranu poetsku sliku poganskog života slavenskih predaka te prenose jednu sasvim novu poruku o kojoj je sve rekao sam Nazor, a o čemu se više govori na kraju ovog teksta. Bježeći od kaotične stvarnosti s početka 20. st., autor je našao inspiracijsko utočište u drevnoj slavenskoj prošlosti.Nedjeljko Mihanović tvrdi:“ Nazorov način osluškivanja povijesti uvijek je u traženju mita i legende, a u masovnim viteškim podvizima traži odraz kolektivne snage.“ (Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 1999.) Nazor je stvorio svoj umjetnički put u rasponu od metafizičkog do materijalističkog, a pri tome je rado posezao u slavensku mitologiju čiji dijelovi žive i danas u običajima, pričama i pjesmama svih slavenskih naroda. Umjetnička istina odličan je način rekonstrukcije drevnih mitova jer eliminira mogućnosti krivotvorenja zbog kojeg su ozbiljni istraživači vrlo oprezni u njihovoj interpretaciji.
U duhu moderne, vremena u kojem je stvarao ( prva polovina 20. st. ) i poetike kojoj je pripadao, Nazor ima romantičarski odnos prema prošlosti i odabire mitološke teme. Tako se u zbirci Slavenske legende pojavljuju mitološki likovi – bogovi Perun, Črt, Dabog, Davor, Didi Lada, Vid, Vesna, Radogost, polubogovi, demoni i vile.Nazor smatra da je Perun „možda glavna pjesma Slavenskih legendi… Zbog neobična sadržaja i još neobičnijih dugih stihova svi je odbiše…“
Pjesma se sastoji od tri pjevanja i uz epske i lirske elemente, vrlo je dramatična. Razlog tome vjerojatno leži u djelovanju glavnog lika, koji snagom svog božanskog autoriteta i ljepotom stihova od kojih je stvoren, zauzima i posebno mjesto u hrvatskoj književnosti. Nazorov Perun spada u onu plejadu književnih junaka koje nosi neki snažan vjetar sudbine, fatum od kojeg se ne može pobjeći. Uz Gundulićeva Osmana, Mažuranićeva Smail age Čengića, Perun nastavlja nizati razvojnu liniju hrvatskog epskog stiha.Tko je Perun?Perun je najbolji kandidat za vrhovnog boga Slavena. On je prvi slavenski bog spomenut u zapisanoj povijesti. „U slavenskoj mitologiji svijet je prikazan kao sveto stablo, obično hrast, čije grane i kora predstavljaju živi svijet nebesa i smrtnika, nebo i zemlju, a njegovo korijenje podzemlje, svijet mrtvih. Bilo je to drvo života.“ (Wikipedija)
Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog i suhog. Vlada svim živim iz svoje utvrde na najvišoj grani Svjetskog drveta, daje kišu zemljoradnicima. On je bog rata i oružja, zazivan od strane boraca. Neprekidno se bori s Velesom, zmijolikim neprijateljem, bogom stoke i zaštitnikom pastira. Perun napada Velesa gromovima i munjama, nikada ga u potpunosti ne uništava, već ga vraća natrag na njegovo mjesto u svijet mrtvih. Njihova je igra vječna. Perun je sudio grješnicima i izvršavao kaznene presude. Slaveni su vjerovali da će Perun zgromiti svakog prekršitelja ugovorenog mira i svakoga tko laže pri svom suđenju. Perun se često prikazuje simbolom orla koji sjedi na najvišoj grani i promatra svijet.
Po moćima i djelovanju Perun je prava inačica grčkog Zeusa i rimskog Jupitera u slavenskoj mitologiji.Perun je inspirirao Nazora da s dubokom simpatijom isplete epsku pjesmu o pravome junaku, bogu zaštitniku i autoritetu.
Avarska i hunska opsada slavenskih teritorija, a posebno opsada njegova hrama i žrtvenika, razljutile su boga Peruna. Uvrijeđeni i razjareni Perun digao je vodu ( kišu ) i vjetar, počupao drevne, njemu posvećene hrastove, poslagao ih po karpatskim vrhovima, a zatim ih zapalio. Nastaje kaos kojeg zapanjeno promatra Slaven i moli za pomoć boga Svantevida .
Svantevid je četveroglavi bog koji pogledom može obuhvatiti sve strane svijeta. Vjerovalo se da njegov um nadmašuje sva vremena jer poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost, da je prorok o kojem ovise ratni pohodi, trgovačka putovanja i bogatstvo žetve.
Karpati su gorjeli punih osam dana, a deveti dan su se Slaveni okupili i krenuli prema Perunovoj vatri. Na vrhu Karpata Perun ih je okružio ognjem i dimom, a zatim im se i ukazao u fizičkom obliku. Narod je zanijemio od straha i iščekivanja.
Perun progovara o nekim novim vremenima koja dolaze, o tome kako će svijetle vile i bogovi oslabiti i kako će zavladati crne Moći. U njegovom se obraćanju osjećaju i razočaranje i bijes, a oni završavaju žalosnom konstatacijom:

“Na ognjištu sveta vatra već se gasi.“

Ljudi, Slaveni su prestali istinski štovati svoje bogove koji su bdjeli nad njihovom sigurnošću, usadili im pravu snagu i osigurali opstanak. Perun zna da su zbog toga slavenski bogovi, stara vjera, hramovi i sveti hrastovi osuđeni na nestanak. Navješćuje narodima kako će njegov Slaven, u trenucima kad oblaci budu prijetili usjevu, zazivati neko novo božanstvo s nekim novim imenom, ali će i tada pred sobom vidjeti Perunovo čelo.
Perun je ponosan u trenucima kad odlučuje o prestanku ere slavenskih bogova pa i o vlastitom kraju. Naređuje Slavenima da se rasele i šire od juga do zapada ( „… Od Urala do Šumave, od Rujane do Balkana…“) jer su oni izabrana plemena. Proriče im težak život i obećava da će ih u teškim vremenima koja dolaze i dalje čuvati njihova drevna božanstva.
Nakon sudbonosne poruke nestaju s neba oblaci, razvedrava se i „silan, strahoviti, uspravan “ Perun jurnu u svoje nebo i nestane. Narodi su šutke ispratili gromovnika, počeli napuštati domovinu i u šest krakova, kako im je naređeno, krenuli na nova područja. Pratili su ih orlići u gnijezdu vrh klisura ( orao – Perun ), a gusti su ih oblaci štitili od sunčanog ljetnog zraka ( oblak – Perun ). Slaveni su pjevali nove pjesme novih pobjednika ( kršćanstvo ), za sobom ostavili prošlost, sačuvali uspomene na svoga gromovnika i krenuli u „ nedoglednu, tamnu“ budućnost.

Mitološka tematika:
Uzevši mitološku tematiku Nazor jest stvarao epsku pjesmu, ali je nije sveo na razinu pukog prepričavanja, nego je u njoj izrazio i puno osjećaja.

Junak individualist:
Perun je individualist koji stoji nasuprot kolektiva. On je moćan, gnjevan i uvrijeđen:

„… I bog Perun gnjevom planu. Grad je digo i vjetrinu,
Uzbunio bezdna morska, plahe r’jeke, bl’jesak, tminu,
Spružio je moćnu ruku. I božanstvo uvr’jeđeno
Sve iščupa na obronku hrašće njemu posvećeno.“
„ … Oblačinom crna dima smrknuo se danak b’jeli,
Od gnjeva će Perunova nastradati narod c’jeli.“

Istovremeno, Perun je zaštitnik koji narode predstavlja kao djecu božju prema kojima su božanstva i blaga i brižna:

„ …Kada jošte u zametku bjehu vaša pokoljenja,
Nad glavom smo vama bdjeli, ulili vam prvu snagu.
A kad stalo drvo vaše bacat pruće iz kor’jenja,
Spremali smo plahe dažde, sv’jetle danke, rosu blagu.
Izvojštismo za vas pravo na široki dio sv’jeta.
Mi životu dasmo vašem i jakosti i poleta.
Udarismo znak na nebo i pečat na čela vaša,
Da ko prah ne iščeznete, kad popusti sila naša.“
Bogovi su ponosni na svoju djecu, svoj narod. Perun zahtjeva:
„ … Pokažite c’jelom sv’jetu i zub vaš i pandžu mladu!
………………
Plemena ste izabrana; svak je od vas zelen-grana:
Neka cvjeta i urodi! Stradat ćete i trpjeti,
Al’ u tešku kobnu času božanstvo će vaše bdjeti.“

Perun je romantično prikazan. On je snažan i silovit, istovremeno ranjen i povrijeđen, ponosan i odlučan. Njegova je sudbina nemilosrdna. Osuđen je na nestanak jer su narodi u srcu prestali osjećati svoje bogove, pa i njega, a bolno je i to što on sam ne može prestati osjećati narode. Zbog straha od Perunova bijesa narod uzalud prinosi žrtve. Perun je odlučan da ubrza dolazak kraja. Oslobađa narode svoje prisutnosti, šalje ih u tešku i strašnu slobodu i, poput plemenitog i brižnog oca, zauvijek daje svoju zaštitu.

Opozicija pojedinac – kolektiv naglašena je odnosom božanstva i ljudi.
Lik Slavena prvi se put javlja u stihu:

„…Pognutijim čelom Slaven pred kolibom svojom bdije.“

On je prestrašen za vlastitu sudbinu, zna da bi mogao zauvijek nestati i moli za pomoć boga Svantevida.

„ … Svantevide, ti pomozi, taj je plamen opomena.
Na vjernike sad će tvoje nestati i uspomena.“

Nakon kulminacije „ svetog straha “ slavenski se narodi „ kupe, jate “. oni djeluju kao kolektiv:

„ … Vojnika su i ratara puni vrsi veljih gora.
…………………….
Ne čuje se riječ ljudska, niti vito koplje strši.
N ‘jemo motre pradjedovi rodova nam i plemena,
N’jemo motre, jer na nova naslućuje to vremena.“

U prvom pjevanju Slaven izriče samo molbu Svantevidu, u drugom je zanijemio, a u trećem i govori i kliče i pjeva. Treće pjevanje otkriva njegovu snagu:

„ … Silazio silan narod, narod diva i junaka.
………………….
Spuštali se slavski puci, kličuć snazi i mladosti…“

Pejzaž:
Iako se radi o mitološkoj tematici pejzaž je vjerodostojan. Navedeni su zbiljni geografski pojmovi, tipični slavenski šumski pejzaži, a simbolično drvo hrasta pojavljuje se u pjesmi više puta.
Zbivanja u prirodi prate tijek radnje. U dramatičnim trenucima sve prirodne sile bivaju izazvane da ih svojom snagom još više naglase:

„ … Kad najednom jačim b’jesom vjetar huknu, vatra planu.
Kad grom grmnu sa visoka, i grad sprži svaku granu.“

„ …

– Zablještivo, strahovito
Gorjela je ona vatra, urlikala olujina,
Ječala je Karpat-gorom i ravnica i dolina.“

Uloga čitatelja:
U duhu lirike moderne vidi se da čitatelj, osim razvijenog senzibiliteta, mora imati i određeno predznanje o temi o kojoj se piše. To je predznanje izuzetno važno za razumijevanje Slavenskih legendi u cjelini pa tako i pjesme Perun.

Jezik pjesme:
Tražeći ljepotu u pripovijedanju, Nazor je u Slavenskim legendama stvorio izrazito poetski jezik. Gradeći stih, povlađujući ritmu, često je kratio slog mijenjajući ga apostrofom: v’jeka, r’jeka, gn’jezda , uzn’jeti, uvr’jeđeno, r’ječ…
Drevna je vremena prizvao i uporabom aorista: razliše, protrnuše, udarismo, okružiše, dasmo… i arhaizama: zablještivo, visočina, velje, izvojštismo, stražeć…

Stil:
Nazor njeguje klasičan stil. Svaka strofa ima osam stihova, šesnaesteraca. Izmjenjuju se različite vrste rime.
Poetičnosti izraza svjedoče brojne mikrostrukture:
– epiteti: burna, naglih, plahe, moćnu, ponosito, grdan, strahovito…
– usporedbe: razliše se puci zemljom kao vode naglih r’jeka
udarismo znak na nebo……da ko prah ne iščeznete razlijte se kao voda po zemljama

– metafora: plamen opomena, puci se jate, kovač groma strahotnoga, sveto Hrašće, pandža mlada, svak je od vas zelen-grana, velje ljudske r’jeke, …
– personifikacija: komešanje v’jeka, urlikala olujina, ječala dolina, hrašće ponosito…
– onomatopeja: vjetar huknu, grom grmnu, kreštili su orlići…
– aliteracija: grom grmnu sa visoka, i grad sprži svaku granu…
– anafora: Kad najednom jačim b’jesom vjetar huknu, vatra planu.
Kad grom grmnu sa visoka, i grd sprži svaku granu…

N’jemo motre pradjedovi rodova nam i plemena,
N’jemo motre, jer na nova naslućuje to vremena.
– kontrast: Oblačinom crna dima smrknuo se danak b’jeli
– inverzija: Dalekoga usred plama…
Iščezava vjernika u srcu smjernost

Odnos prema zbilji:
Slavenske se legende ne bave društvenom zbiljom, a mnogi pjesnici drže da je ona neprijateljica poezije jer je banalna. Nazor je estet i važne su mu tek umjetnička istina i novostvorena ljepota.

O Slavenskim legendama nije puno napisano. Njihovo prvo izdanje 1900. godine doživjelo je neuspjeh. U svoje vrijeme nisu bile prihvaćene, a ni danas nemaju pripadajuću važnost. Nažalost!

Ipak, sam Nazor je baš ovu svoju knjigu najviše volio.

U predgovoru Slavenskih legendi , izdanje njegovih sabranih djela iz 1977., Nazor kaže: „ Slavenske legende nisu ni htjele ni smjele biti plodovi dozreli iz truda ma čijih znanstvenih istraživanja na maglovitu polju naše stare poganske religije. One nisu vjerske pjesme. Nastale su iz drugih pobuda i potreba…. Htjele su – ponajviše u formi mita – izraziti radosno divljenje čovjeka pred tajanstvenim čudom koje nas sa sviju strana kruži, od jutra do mraka, od jednog godišnjeg doba do drugoga, od rođenja do smrti. Htjele su opjevati dobre i kovarne sile što teku i pletu sve te čudesne pojave na zemlji, u vodama i na nebu. I bila im je nakana – ako se u ovakvim radovima može uopće govoriti o kakvim nakanama – da reku nešto i o čovjeku upletenu u to vječno bivanje i u još nedokončanu borbu između Dobra i Zla u čitavoj prirodi oko nas i u nama samima.“

Jednom je Vladimir Čerina rekao da je Nazor „pjesnik nas sutrašnjih“. Ostaje nam da čekamo…

LITERATURA:
1. Nazor, Vladimir: Sabrana djela, JAZU, Zagreb, 1977.
2. Mihanović, Nedjeljko: Pjesničko djelo Vladimira Nazora, Školska knjiga, Zagreb, 1976.
3. Gjurgjan Ljiljana: Mit, nacija i književnost „ kraja stoljeća “ – Vladimir Nazor i William Butler Yeats, Zagreb, 1995.
4. Frangeš Ivo: Povijest hrvatske književnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske – Cankarjeva založba, Zagreb – Ljubljana, 1987.
5. Ledić Franjo: Mitologija Slavena – tragom kultova i vjerovanja starih Slavena, Tiskara Epoha, Zagreb, 1969.
6. Belaj Vitomir: Hod kroz godinu, Golden Marketing, Zagreb, 1998.