Kako je sve počelo?

U vrijeme velikog odmora pedagoginja je vidjela nekolicinu učenika koji su sjedili na klupama ispred zbornice i pognute glave tipkali po mobitelu. Međusobno nisu razgovarali… To je slika koju viđamo svaki dan u školi, prije škole, u vrijeme odmora, dok čekaju početak sata. Pedagoginja je potom u zbornici nastavnicima iznijela ideju: “Mogli bismo obilježiti Dan bez mobitela u Prometnoj školi? Idemo provjeriti postoji li već nešto takvo. Naša knjižničarka je provjerila i rekla: “Postoji Dan bez mobitela u prometu“ koji se obilježava 2. travnja… S obzirom na to da smo mi Prometna škola, odlučili smo povezati jedno s drugim i organizirati takav dan u našoj školi. Ideju je podržala zamjenica ravnateljice, a zatim smo i na sjednici Nastavničkog vijeća prihvatili ideju…

Krenuli smo s realizacijom. Naša knjižničarka i profesorica Madlen Zubović napravila je glavni plakat  kojim smo najavili  obilježavanje tog dana. Dogovorili smo se za datum obilježavanja: 30. ožujka, kako bi mogli prisustvovati i učenici završnih razreda koji su bili pred odlaskom na ekskurziju.

Pedagoginja je poslala  profesorima primjere pedagoških radionica koje mogu provesti s učenicima:

1. Kojoj vrsti komunikatora pripadam?
2. Prednosti i nedostaci upoznavanja putem društvenih mreža i prednosti i nedostaci upoznavanja uživo?
3. Asocijacije na riječi: mobitel, računalo, pismo
4. Zamisli da umjesto mobitela imaš poseban ključ, nastavi započetu rečenicu…
5. Isključi mobitele i napuni baterije

Na Vijeću učenika održanom dan ranije pripremali smo se za obilježavanje ova dva važna događanja. Predstavnici Vijeća učenika napisali su prednosti i nedostatke obilježavanja ovakvog dana u našoj školi i napravili su plakate koje su radili u paru i u grupama koje smo izložili po hodnicima naše škole. Pedagoginja je učenike pitala kad su dobili prvi mobitel u životu i za što su ga najčešće koristili. Odgovorili su da su prvi mobitel dobili između drugog i četvrtog razreda osnovne škole, a najviše su ga koristili za igranje igrica.

Obilježavanje tog dana prošlo je veselo i dinamično. Razrednici koji su taj dan imali Sat razrednika vodili su pedagošku radionicu cijeli nastavni sat. Ostali nastavnici su dio nastavnog sata posvetili obilježavanju Dana bez mobitela u Prometnoj školi. Nastavnici strukovnih predmeta povezali  su svoj nastavni predmet s važnošću obilježavanja (svakog) Dana bez mobitela u prometu …

Osim predstavnika Vijeća učenika plakate o Danu bez mobitela u prometu napravio je naš kolega Marin Balenović koji predaje strukovne predmete. Za učenike je pripremio kratak film o važnosti nekorištenja mobitela u prometu koji je najčešći uzrok prometnih nesreća.…

U 2.V2 razrednom odjelu profesor Željko Čakarić  s učenicima je pogledao i komentirao gore navedeni film o opasnostima korištenja mobitela u prometu. „Poseban naglasak bio je na činjenici da iako smijemo koristiti mobitel tijekom vožnje ako nemamo mobitel u ruci – Handsfree ili putem Bluetootha, naša reakcija i pozornost značajno su smanjene pa je zaključak bio da pokušamo izbjegavati bilo kakvo telefoniranje tijekom upravljanja vozilom. Nakon toga smo razgovarali o dragocjenom vremenu koje svakog dana gubimo na društvenim mrežama, igricama i slično, a to bi vrijeme svakako bilo bolje utrošiti na sport, učenje, druženje i sl.“

Učenici su dali doprinos  i sudjelovali u aktivnostima koje su potaknuli njihovi nastavnici koji su odabirom aktivnosti pokazali iznimnu kreativnost. Učenici su tako opisivali svoj Dan bez mobitela i Dan s mobitelom (1. TC) s profesoricom Editom Poszer koja je nakon sata u svom 3.V2 razredu napisala: “Učenici 3.V2 na Razrednome satu uspoređivali su kako provode slobodno vrijeme kada koriste mobitel, a kako kada ga nemaju.  Zaključili su da  im je vrijeme provedeno bez mobitela kvalitetnije proživljeno jer se više druže  s prijateljima i članovima obitelji, pomažu u kućanskim poslovima, borave na zraku pa čak i uče. Mobitel sve te aktivnosti anulira jer ne mogu ili ne znaju ograničiti vrijeme njegova korištenja. Zaključeno je da upravo na to treba usmjeriti razredne edukacije i pomoći učenicima da bolje organiziraju svoje vrijeme.“

Pismo mobitelu pisali su učenici 4.PF razreda zajedno s profesoricom Marinom Delač. Dobili su uputu da na papir napišu kako se osjećaju u situaciji bez mobitela i što im sve mobitel predstavlja. Obraćali su se mobitelu kao da pišu pismo prijatelju ili voljenoj osobi. Očito postoji „neka tajna veza“ između njih (nas) i mobitela. U  1. PF razredu učenici su na s profesoricom Gordanom Senić Koprivnikar  izrađivali postere na zadanu temu u alatu Canva, a ista profesorica je na satu razrednika u svom 3.TC razrednom odjelu s učenicima razgovarala o Danu bez mobitela općenito kao i o važnosti nekorištenja mobitela  u prometu. Popunjavali su i nastavne listiće o asocijacijama na mobitel, računalo i pismo i kakvi su oni komunikatori. U 1.V2 i 2.V1 razrednom odjelu učenici su s profesoricom Lindom Grubišić Belinom gledali videozapis u kojemu je prikazan dan djevojke koja je zaboravila mobitel kod kuće. Nakon toga odgovarali su na pitanja koja su im bila temelj za raspravu, a u svom 2.PF razrednom odjelu u okviru Sata razrednika profesorica je učenike upoznala s obilježjima asertivne komunikacije i „ja“ porukama. Učenici su potom ispunjavali nastavni listić o vrstama komunikatora. Odlučivali su koje bi navike u komuniciranju trebali mijenjati, kojih bi se navika trebali odreći, što mogu  poboljšati. Opisali su i nacrtali dobru komunikaciju. Aktivnosti su bile uspješne, a profesorica je svoj osvrt na provedene aktivnosti zaključila riječima da bismo svi još odlučnije trebali ustrajavati na tome da učenici ne koriste mobitel za vrijeme nastavnog  sata, osim kad su u funkciji provedbe nastavnog  procesa.

Učenici 1.TC razrednog odjela sa svojom su razrednicom, profesoricom Marinom Miter razgovarali  o potrebi učenika za mobitelima. Odgovarali su na pitanja:

1. Treba li nam mobitel?
2. Koliko nam stvarno treba mobitel u bilo kojem trenutku?
3. Možemo li biti bez mobitela tijekom nastave?
4. Želimo li biti bez mobitela tijekom nastave?

Učenici su svjesni toga da im zapravo mobiteli ne trebaju biti pri ruci tijekom nastave, ali se često nađu u rukama jer im je ponekad na nastavi dosadno („ne zanima ih predavanje ili su izvršili zadani zadatak pa čekaju na sljedeću uputu dok oni malo sporiji još uvijek rješavaju zadani zadatak“).

Učenici istog razreda na nastavi Psihologije rada kod profesorice Andreje Dodig Blašković odgovarali su na pitanja o navikama korištenja mobitela, a zatim su komentirali pozitivne i negativne strane korištenja mobitela.

„Saznali smo da učenici koriste mobitel prosječno oko 4 – 5 sati dnevno, vikendima nešto više, radnim danom manje. Mobitele uglavnom koriste za pozive, poruke i društvene mreže. Uglavnom mobitel imaju pri ruci i kada provode vrijeme s drugima, dok se druže s prijateljima, a za njim posegnu i kada u društvu zavlada šutnja. Ipak ako su u razgovoru s nekim i zazvoni im telefon ili  im stigne poruka, ne prekidaju razgovor koji vode, već se jave ili pogledaju naknadno (osim u situacijama ako ih zove roditelj).  Njih same smeta ako netko gleda u mobitel dok su s njima u društvu. Voljeli bi manje koristiti mobitele. Na nastavi u najvećoj mjeri koriste mobitele kad su im potrebni digitalni nastavni materijali.

Kao pozitivne strane korištenja mobitela navode upoznavanje novih prijatelja, komunikaciju na daljinu, dogovaranje, javljanje roditeljima, slušanje/čitanje vijesti iz područja koja ih zanimaju npr. automobili, sport itd.

Negativne strane vide u korištenju mobitela u prometu, na poslu i na nastavi (prvenstveno za prepisivanje). Negativno je i to kada se zbog korištenja mobitela manje druže, ali se nekada druže i tako da svi zajedno u društvu preko mobitela igraju neku mrežnu igru.

Sve u svemu, ovaj razred ima dosta zreo pogled na korištenje mobitela i svjesni su mnogih rizika korištenja mobitela. Istina, nije bilo lako ne dirati mobitel 45 minuta (x 2) jer već svi imamo naviku, ako ništa drugo, barem provjeriti je li nam mobitel u džepu ili torbi.

Zaključili smo da mobitel kao i sve ostale informatičke uređaje treba koristi kako bi si olakšali život, ali ne dozvoliti da ovladaju nama i našim vremenom.“

Profesor Bojan Petran u 2. TC razredu, u okviru predmeta: Ceste i cestovni objekti, dio je nastavnog sata razgovarao s učenicima o korištenju mobitela u prometu.

„Zanimalo me mišljenje i stav učenika o tome. Učenici su rekli da vozače mobitel u prometu sigurno ometa, iako još ne voze i nemaju osobno takva iskustva, to je ono što vide oko sebe kad su u vozilu s nekim ili kad vide nekog vozača na cesti.

Učenicima sam govorio o projektu koji se na temu prometne kulture provodi u našoj školi. Rekao sam im kako su se učenici radom na terenu prilično iznenadili situacijama koje su doživjeli. Vidjeli su da puno vozača koristi mobitel u vožnji, naročito kad se zaustave na  pješačkom prijelazu, pišu poruke ili razgovaraju.

Također su uočili da velik broj pješaka koji prelaze preko pješačkog također gleda u mobitel.

Došli smo do zaključka da nedostaje komunikacije između vozača i pješaka na prijelazima, nema kontakta očima, gesta rukom, zahvala palac gore i sl.

U 2.V1 razredu, na nastavi  Prometne kulture, dio nastavnog sata razgovarali smo o korištenju mobitela u prometu. Učenici o tome također uče i iz nastavnog predmeta Propisi u cestovnom prometu.

Učenici su svjesni da kao budući profesionalni vozači moraju biti kulturni u prometu. Učimo o navikama i stvaranju dobrih navika. Ponovili smo taj dio nastavnog sadržaja. Još na početku nastavne godine dogovorili smo se da ćemo učiti primjenjujući dobre navike koje će učenici kasnije primijeniti u prometu. Jedna od tih navika je i nekorištenje mobitela na satu, a kasnije jednako tako i tijekom vožnje u prometu.

Nekorištenje mobitela je aktivnost koju smo vježbali, a sada već imaju naviku da mobitel ne koriste na satu ili ga koriste samo onda kada se tako dogovorimo zbog same nastave, rješavanja online ispita i sl. Tu su aktivnost kao način učenja dobro prihvatili. Naučili su i razumiju zašto nešto uopće postaje navikom, zašto je to dobro i zašto je važno usvajati dobre navike. Ovo je tema kojoj na satu pridajemo pažnju u kontinuitetu.“

Razrednica 1.PF, profesorica Vesna Rubeša, u svojem je i u 3. PF razrednom odjelu održala pedagošku radionicu Upoznajmo se bolje – komunicirajmo! Svrha je upravo uvježbavati komunikaciju, postavljati si pitanja (isključivo dobronamjerna), odgovarati na njih, upoznati se bolje i prije svega – nasmijati se i opustiti. Učenici su, dodavajući se lopticom, isprva postavljali općenita pitanja, neki čak nisu u početku znali ni što pitati, ali kad su probili led, postalo je zabavno, pitanja sve smješnija, pa čak i intimnija. Vrijeme je brzo proteklo i nitko se mobitela nije niti sjetio. Komentar „Mogli bismo ovako češće!“ čuo se u oba razredna odjela. Učenica 3. PF-a rekla je: „Bilo je zanimljivo, pričali smo cijeli sat i svi smo komunicirali (i oni koji inače samo šute). Dosta smo saznali jedni o drugima i lijepo smo komunicirali s profesoricom hrvatskog.“

Neki su ispričali roditeljima kako im je bilo na satu i rekli su im da bi voljeli imati što više takvih satova .…