Povodom Festivala znanosti u kojem tradicionalno sudjelujemo već nekoliko godina, a sudjelovat ćemo i ove, odlučili smo u okviru našega projekta spojiti ugodno s korisnim te ponovno posjetili Italiju. Prije dvije godine posjetili smo Veneciju. Ostala nam je u prelijepom sjećanju… Ovoga puta, prepuni entuzijazma, uputili smo se prema novoj destinaciji: San Marinu, Riminiju i Raveni. Na našu dvodnevnu avanturu krenuli smo 16. studenoga u ranim jutarnjim satima. Maturantima 4.Tc i 4.Pf razrednog odjela pridružili su se i učenici 2.Tc razrednog odjela, pod budnim okom naših nastavnica Vesne Tijan, Marijete Mašić i Vesne Rubeše.
Na putu prema San Marinu zastali smo kod McDonald´sa jer se bez njega jednostavno ne može… Nakratko smo se okrijepili i odmorili od duge vožnje.
Udahnuli smo malo ledenog zraka San Marina
Naravno, za super atmosferu u busu bio je zaslužan naš 4.Tc. Atmosfera je naročito „uzavrela“ kada su se autobusom prolomili urlici negodovanja naših voljenih profesorica jer su krenule cajke. Na putu je netko stalno morao ići na WC, što je našeg vozača posebno oduševljavalo. Nama ništa nije smetalo…bilo nam je super.
Put traje osam sati…
Pogled s vrha uistinu je prekrasan. Vrijeme, nažalost, nije.
San Marino je grad-država smješten na vrhu brda. Dok smo autobusom polagano napredovali prema San Marinu, ušiju začepljenih zbog nadmorske visine, uočili smo tri tornja, tj. kule koje su nekada služile kao vidikovci. Vodič nas je poučio da je prvi toranj izgrađen još u 11. stoljeću te je proslavljen kao neosvojiv. Posjetili smo dvije tvrđave po kojima je San Marino vjerojatno najpoznatiji. To su Rocca Guaita i Torre Cesta na planini Titano. Kad smo već spomenule brdo Titano, evo jedna za San Marino bitna priča…
Većini je dobro poznata priča o dvama pobratimljenim gradovima – Rabu i San Marinu. Zašto pobratimljenima? Zato što je sveti Marin, zaštitnik i utemeljitelj ponosne Republike, rodom s otoka Raba. Marin je rođen u Loparu. Školovao se za klesara. Zajedno s prijateljem Leom krenuo je u Rimini tražiti posao. Na brdu Monte Titano, gdje se sklonio od progona kršćana, izgradio je kapelicu te osnovao malu zajednicu jednostavnih, siromašnih i bogobojaznih ljudi.
Ta je kapelica činila jezgru budućega grada San Marina. Službeni datum osnutka države i najstarije republike u Europi je 3. rujna 301. godine. U vrijeme najvećeg državnoga blagdana San Marina brojni Rabljani dolaze u posjet, prvo na misu u Baziliku sv. Marina, a zatim se uključuju u procesiju prolazeći s relikvijama sveca gradskim četvrtima.
Nekoliko puta tijekom dana na glavnom gradskom trgu Guardie di Rocca smjenjuju stražu. Njihove su uniforme upečatljive i vrlo vesele. Odjeveni su u tamnozelene jakne s bijelim pletenicama. Crvene hlače ukrašene su bočnom zelenom prugom, na šeširu je crveni pompon, a na nogama bijele dokoljenice. Naravno da smo pokušale izmamiti njihov osmijeh, ali bezuspješno. Ozbiljni i predani svojemu poslu stražari djeluju poput kipova i vesele boje njihove uniforme, zaključile smo, nisu u skladu s njihovim izrazima lica.
Guardie di Rocca
Grb San Marina
Grb San Marina vrlo je zanimljiv i prepoznatljiv. Na plavom štitu nalaze se tri zelene planine s tri srebrne kule, ukrašene s tri pera. Kule predstavljaju tri citadele San Marina – La Guaitu, La Cestu i La Montalu – a brda tri vrha planine Monte Titano. Grb vjerojatno potječe iz 14. stoljeća. Hrastova i lovorova grančica koje okružuju grb simboli su slobode i stabilnosti.
U San Marinu možete posjetiti brojne zanimljive muzeje, primjerice Muzej torture sa spravama za mučenje od kojih su neke originali i datiraju još iz 16. i 17. st., no većina je ipak rekonstrukcija sprava iz 19. i 20. stoljeća. Preko 100 različitih primjeraka sprava za mučenje napravljeno je s namjerom da izazovu fizičku bol ili smrt. Užas, naravno.
Valentina je (valjda su joj u silnom strahu drhtale ruke) pomalo neprecizno uslikala ovu zanimljivu spravicu. Prepuštamo vam da sami zaključite što su njome činili…
Bez komentara…
Naše profesorice na ulazu u Muzej torture
Valentina odabire auto…
… i svojeg viteza
Uživamo…da je barem svaki dan tako.
Prekrasne zidine San Marina već su ukrašene lampicama u duhu nadolazećih blagdana. Grad je prepun šarenila koje dolazi iz suvenirnica i trgovina.
San Marino je prekrasan, ali, priznat ćemo vam, pamtit ćemo ga i po sitnoj, bezobrazno hladnoj kiši koja se uvlači pod kožu i kvari ugođaj…
Učenice smjera Tehničar za poštanske i financijske usluge Gabriela, Anamarija i Katarina u okviru svojeg projektnog zadatka slikale su kovanice i novčanice San Marina i Ravene. Nažalost, pošta je bila zatvorena, ali su se djevojke sjetile svojega profesora Rimpfa i poslale mu razglednicu.
Marko, Patrik i Katarina ispred poštanskog sandučića u Raveni
Na postamatu možete kupiti različite poštanske vrijednosnice.
Donijeli smo zanimljive markice s putovanja te našu Školu sada krase veseli panoi.
Nažalost, morali smo požuriti u susjedni gradić Pennabilli nedaleko Riminija, u muzej matematike Mateureka. Saznali smo detalje o samim početcima računanja i razvoju matematike tijekom stoljeća. U muzeju možete vidjeti sve, od računanja uz pomoć grančica i sakupljenih kamenčića kojima se služio pračovjek, preko sumeranskih pločica, japanskih, kineskih i ruskih računala, rotirajućeg modela Pitagorina poučka, Fibonaccijeva niza, Platonova idealna tijela, teorije zlatnog reza kroz tzv. božanski omjer u radovima Leonarda da Vincija (Vitruvijev čovjek), logaritamskih štapića, Napierovih pločica, Genailleovih pravila množenja, magičnih kvadrata, prvih računala… pa sve do nevjerojatnih modernih čuda današnjice. Unatoč našem vodiču, koji je vješto prevodio s talijanskog, većinu toga nismo razumjele jer s matematikom jednostavno nismo na „ti“, koliko se god trudile. Ali, priznajemo da je bilo zanimljivo obići muzej.
Astronomija i matematika
Glazba i matematika usko su povezane
Da mi je znati čemu ovo služi?!
Lukian: Ma lako je…gledaj…
Ovo su prosti ili prim brojevi djeljivi samo sa jedan i sa samim sobom: 1, 2, 3, 5, 7, 11, 13,….
Fraktali – prava umjetnost
Platonova tijela – kocka, tetraedar, oksaedar, ikosaedar i dodekaedar
Pitagorin poučak
Abakus – prvo računalo
Vitruvijev čovjek – zlatni rez
I mi imamo našeg čovjeka (Lukiana ljudinu)
I jedna turistička za uspomenu iz Pennabilija…Gea &Marino
Nakon posjeta muzeju uputili smo se u Rimini prema hotelu na večeru i odmor.
Putem promatramo i fotografiramo Tiberijev most. Evo jedne zanimljivosti koju nam je ispričao vodič…
Tiberijev most je starina iz rimskog doba i jedan od najbolje očuvanih mostova. Napravljen je od istarskog kamena koji se upotrebljavao u Istri još od prapovijesti. Rimljani su usavršili tehnologiju oblikovanja kamena, a sirovinu su vadili iz kamenoloma uz morsku obalu Vinkurana. Most premošćuje rijeku Marechiu. Od starosti i upotrebe kamen je na nekim dijelovima uglančan do sjaja. Danas se preko mosta odvija automobilski promet, a baš kao i prije skoro 2000 godina može se pješke prijeći s jedne na drugu obalu.
Naš je hotel smješten u blizini kilometarske plaže kojom smo oduševljeni.
Lido Adriano
Lido di Dante
Iako večerom nismo zadovoljni, sobe su super. Imamo sve što nam treba…odličnu ekipu i cijelu noć za tulumarenje. Naravno da smo se savršeno proveli…od karaoka u obližnjem kafiću do tuluma u sobama (uistinu svim sobama) do ranih jutarnjih sati.
Noć u Raveni
A neki (na slici dolje) su nastavili tulumariti i sutradan pa ih je trebalo nadgledati (bolje rečeno pridržavati).
U Raveni
Prije Ravene posjetili smo tri nevjerojatne katedrale: San Apollinare in Classe, Basilicu of San Vitale i Basilicu di San Apollinare nuovo. Teško je reći koja je zanimljivija… procijenite sami.
Ovo je unutrašnjost Bazilike svetog Apolinarija u Classi. Sve sjaji i odiše mirnoćom. Zajedno sa sedam drugih spomenika upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1996. godine pod imenom: “Ranokršćanski spomenici i mozaici u Ravenni”.
Katedrala snimljena izvana
Specifično je to što su crkve ukrašene prepoznatljivim pozlaćenim mozaicima. Sati i sati truda i znoja trebaju kako bi se pozlatila svaka od ovih pločica…
Freske uglavnom prikazuju brojne svece i mučenike.
Nova bazilika svetog Apolinarija
Bazilika svetog Vitalea
Ravena nudi uistinu za svakoga ponešto… Ako niste ljubitelj ranokršćanskih motiva i freski, možda će vas se dojmiti zanimljivi grafiti koje smo promatrali šećući gradom.
Umjetnost je nevjerojatna, zar ne?
… najviše mu se radovala prof. Mašić ( 
) koja je s djevojkama iz 4. Pf pripremila kviz i nagrade za pobjednike. Naime, dobili smo zadatak pažljivo slušati izlaganje Gabriele i Anamarije o Danteovu životu i stvaralaštvu.
Gabriela i Anamarija rešetaju pitanjima o Danteu
Pitanje je bilo: „U kojim je sve gradovima boravio Dante nakon što je bio protjeran?“ Naš „Gazda“ Antonio Bosančić najviše je njuškao po muzeju u kojem se krio odgovor te zasluženo odnio nagradu. Natjecanje se nastavilo i tijekom povratka u Rijeku. S obzirom da je nagrada bila slatka i slana i korisna, mnogi su se potukli kako bi čim prije odgovorili na pitanja vezana uz život Lorda Byrona, najstrastvenijeg predstavnika europskog romantizma koji je punih sedam godina živio u Raveni, a o kojem su nas poučili Katarina i Niko. Logično je da sam baš ja, Viktorija, „ubila“ na kvizu.
Slijede fotke ispred i iz Danteova muzeja…
Danteov grob… … a na ulazu u Muzej, naravno, i sam Dante
Možda su malo neispavane??? Pogled kroz prozor Muzeja
Božanstvena komedija – Pakao
Danteov Pakao ima devet krugova; što je krug niži, grijeh je veći i grješnik je bliži vragu. “Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite…” natpis je na vratima pakla.
Nakon obilaska grada o kojem nam je još brojne zanimljivosti ispričao naš vodič Kruno, uživali smo u slobodnom vremenu.
Nadajući se da ćemo nešto fino pojesti, pronašli smo restoran koji nam se činio ne tako skup, a primamljiv te smo odlučili isprobati lazanje i pizzu…. Ali bolje da nismo… Nismo imali sreće s klopom.
Neki izgleda jesu…
Vrijeme juri. Već smo u autobusu, krećemo prema Rijeci. Naravno, put je dug te je još mnogo zabave pred nama. A i spavanja… Treba se oporaviti od noćas… Bili smo fini i pristojni (uglavnom). Možda malo bučni u hotelu, ali vlasnik je rekao da su Hrvati poznati po najjačim zabavama, ali zato nikada ništa ne unište. Drago nam je čuti da su i naše nastavnice bile zadovoljne… VODIT ĆE NAS OPET
Iako je naše putovanje bilo kratko, bilo je veoma poučno i zanimljivo. Nadamo se da će naše putovanje potaknuti i sljedeće generacije da se priključe novim projektima i otkrivaju nove i zanimljive stvari.
Novinarska skupina Prometeus
