Književni susret s Teom Perinčić i Rajkom Jurdanom Šepić

U knjižnici je 26. listopada održan još jedan književni i popularno-znanstveni susret u kojem su sudjelovali učenici Strojarske i Prometne škole. Susret je proizašao iz zajedničke ideje i suradnje knjižničarki Anite Pešut i Madlen Zubović, a neposredni povod susreta je, pored obilježavanja Međunarodnog dana školskih knjižnica i Mjeseca hrvatske knjige, prijevod Exuperyjeva Malog princa na čakavski jezik. Iako smo se tijekom susreta dotakli najrazličitijih stručnih i znanstvenih tema, upravo smo zbog ljubavi prema našemu materinjem jeziku cijeli razgovor vodili na čakavštini.

U organizaciju susreta aktivno su se uključili članovi Čitateljskog kluba i učenici 3. TC razrednog odjela. Maja i Dora ukratko su predstavile naše gošće pa smo od Maje saznali da je dr. sc. Tea Perinčić povjesničarka, historiografkinja i muzejska savjetnica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja. Autorica je ili koautorica mnogih izložbi iz riječke povijesti od kojih su najzapaženije: D`Annuncijeva mučenica, Rigojanči – ljubav kao slatko nadahnuće, Riječka zavičajnost ili kako postati građanin Rijeke i Djetinjstvo iza željezne zavjese. Svoj znanstveni i stručni doprinos dala je i u novoj postavi Memorijalnog centra Lipa pamti. Rođena je Studenka pa se na inicijativu kolege Svetozara Nilovića, voditelja muzeja Peek&Poke, prihvatila prevođenja Maloga princa na čakavski. Objasnila nam je da je u realizaciji te ideje sudjelovalo čak dvanaest čakavskih govornika iz Hrvatskoga primorja pa likovi govore različitim idiomima čakavskoga jezika, primjerice: Mići Princ i Avijatičar govore neobičnim čakavskim idiomom iz Studene, Šipak odnosno Ruža je iz Praputnjaka, Kralj je iz Grobnika, Lesica odnosno Lisica iz Kraljevice, Kaška (Zmija) iz Omišlja.

Tom jezičnom bogatstvu i različitosti pridonijeli su na susretu i momci iz Strojarske škole koji su čitali odabrane ulomke prevevši ih na vlastite čakavske varijante. U tom toplom, domaćem raspoloženju posebno smo uživali uz vedru i umješnu izvedbu Sansegotskoga tanca na harmonici kojom nas je sve razveselio David Kos, učenik Strojarske škole. Od gospođe Rajke, koja uistinu ima enormno znanje o mnogočemu, saznali smo zanimljivu štoriju o toj poznatoj melodiji s otoka Suska. Originalna verzija snimljena je u New Yorku, a snimili su je kasnih 50-ih godina potomci nekadašnjih emigranata sa spomenutog otoka koji su početkom prošloga stoljeća masovno odlazili u Obećanu Zemlju, Ameriku. Upravo je ta originalna, studijska snimka korištena kao glazbena špica za najavu vrlo popularne radioemisije S primorske poneštrice koja se počela emitirati 1963. g., u vrijeme kada nije bilo obilja dostupnih izvora s kojih se mogla lako preuzeti glazba.

Dora nam je predstavila našu drugu gošću istaknuvši kako je dr. sc. Rajka Jurdana Šepić fizičarka i redovna profesorica i dekanica na riječkom Fakultetu za fiziku. Autorica je brojnih znanstvenih radova iz područja astrofizike, aktivno se bavi edukacijskom fizikom i popularizacijom znanosti za koju je 2014. g. nagrađena Državnom nagradom. Pored toga, zdušno se bavi afirmacijom i promocijom čakavštine kroz pisanu i govorenu riječ.  Za Nakladu Val priredila je ediciju čakavske poezije gdje je u tri zbirke: Kada vruja zavruja, Duša zdola kamika i Ćeš me, nećeš me, predstavila najbolje od primorske čakavice više od stotinu autora. Zbirke sadrže i čitav niz poznatih pjesama koje su uglazbljene na festivalima  Melodije Istre i Kvarnera (MIK-u). I sama je autorica mnogih nagrađivanih čakavskih pjesama pa nas je ovom prigodom počastila nadahnutom interpretacijom dviju poznatijih, naslovljenih Bordižan i Paučina.