U ovom smo se klimatski hirovitom, no naposljetku, ipak studenom mjesecu, susreli i družili čak dva puta sa Zoranom Žmirićem, poznatim i trenutno najproduktivnijim riječkim piscem. Prvi je susret organiziran 17. studenog u knjižnici i u njemu su sudjelovali učenici Prometne i Strojarske škole. Na drugom susretu, održanom 21. studenog u prostoru Filodrammatice, isti su učenici predstavili navedenog pisca u okviru projekta „Rijeka riječi“ koji provodi Prva riječka hrvatska gimnazija.
Pred uistinu velikim auditorijem, sastavljenim od gostujućih hrvatskih pisaca i srednjoškolaca, pretežito gimnazijalaca, ne samo iz riječkih škola, naši su „strukovnjaci“ ležerno zapodjenuli sa Žmirićem „razgovor ugodni“. Iz uvodnog predstavljanja koje je pripremila Lucija Čavić doznali smo neke biografske podatke i zanimljivosti. Napomenimo da se na završnom predstavljanju Lucija odlično snašla i u ulozi moderatorice.
Iako se ovaj svestrani autor u prošlosti bavio novinarstvom i sviranjem, trenutna mu je preokupacija isključivo pisanje. Do sada je objavio osam naslova od kojih su nagrađeni antiratni roman Blockbuster i netipična ratna priča iznesena u romanu Pacijent iz sobe 19. Učenici Strojarske škole pitanjima su se referirali na prvu Žmirićevu knjigu Kazalište sjena. Prema Velidu Đekiću, riječkom povjesničaru kojeg smo 2021. g. ugostili u knjižnici, riječ je o žanrovski fantastičnoj pripovijesti koja briše granice između virtualne stvarnosti i stvarne virtualnosti. U trenutku kada su učenici zapodjenuli razgovor o spomenutoj knjizi, duhoviti je Žmirić odgovorio kako je knjigu napisao pred dvadeset godina pa je se gotovo i ne sjeća i da bi vjerojatno danas njenu pisanju posve drugačije pristupio.
U razgovor o njegovoj kultnoj uspješnici Riječke rock himne uveli su nas učenici Prometne škole Ante i Matija koji su, odrepavši pjesmu Kao da nas nema nekadašnje riječke grupe Drill Skillz, uzdrmali publiku koja ih je nagradila oduševljenim pljeskom.
Završno predstavljanje zaključili smo Žmirićevim odgovorom na pitanje inspirirano njegovim, kako je sam istaknuo, najdražim romanom Putovanje zapadnom hemisferom, u kojem tvrdi da je puno lakše o sebi reći ono što nismo od onog što jesmo ili mislimo da jesmo. U tom kontekstu jedno od najtežih pitanja na koje je gotovo nemoguće odgovoriti jest upravo: Tko ste vi/ti, uopće?. Upravo mu je to pitanje postavio član Čitateljskog kluba Luca koji je uz ostale članove Alisu, Doru i Antonia sudjelovao u pripremi književnih druženja. Žmirić je istaknuo da se navedeno pitanje kao lightmotiv javlja u svim njegovim djelima, a riječ je o konstantnoj potrazi i otkrivanju vlastita identiteta. Doznajemo kako je pitanje proizašlo iz jedne stare legende u kojoj starac to pitanje postavlja nekom dječaku, a on mu odgovara: Ja sam sin seoskog pekara. Starac kaže: Nisam te pitao čiji si sin, nego tko si ti? Dječak potom odgovara: Ja sam sluga Božji. Starac će na to: Nisam te pitao čiji si sluga, već tko si ti? Takav bi razgovor, naravno, mogao trajati unedogled. Obrativši se učenicima, u svom je stilu objasnio i poentirao kako na ovo pitanje možemo ponuditi beskonačan niz odgovora koji nikada nisu u potpunosti ispravni i cjeloviti. Ono što nas ipak najpreciznije određuje jest ono što činimo i zato bi se valjalo potruditi da upravo to bude dobro i potpuno.
Do sljedećeg druženja pozdravlja vas vaša knjižničarka, Madlen Zubović.
