Na inicijativu Ministarstva kulture i medija 30. prosinca 2020. g. Vlada RH usvojila je prijedlog i proglasila 2021. „Godinom čitanja“. Odluka je vjerojatno proizašla iz spoznaje kako se knjiga u simboličnom smislu, u ovo teško pandemijsko i izolacijsko vrijeme, reafirmira kao svojevrsni bijeg od tmurne zbilje, tješiteljica, oaza, nepresušni izvor, mirna luka, otvoren prozor… Brojne su metafore kojima bismo mogli istaknuti i usporediti čitanje kao specifičnu i posebno važnu aktivnost koja, nažalost, posebice kod mladih, biva sve više prezrena i zanemarena.

U nastojanju da objasnim ulogu i važnost čitanja istaknula bih i parafrazirala omiljenog, kultnog autora Daniela Pennaca, suvremenog francuskog prozaika i profesora književnosti, koji je u svojoj knjizi „Od korica do korica“ istaknuo kako glagol čitati ne podnosi zapovjedni način. Tu odbojnost dijeli s još nekima: glagolom voljeti… glagolom sanjati. Naravno, uvijek možemo pokušati. Ishod? Zadrijemao je nad knjigom.

Suprotno uvriježenom mišljenju većine prosvjetarske javnosti, Pennac naglašava kako je sintagma „mora se čitati“ ustvari dogma: „Mora se čitati… A da profesor odustane od zahtjeva da se čita i da naglo podijeli svoju radost čitanja? Na tragu Penaccove misli „znatiželja se ne požuruje, već pobuđuje“ čitanje nas ne treba okovima vezivati uz debelu knjigu, tešku kao kamen. Trebali bismo odvezati lance, pa nek` kamen oblak bude. Uistinu, čitanje treba biti čin koji nas raduje i pruža užitak.

Trebamo li posebno isticati sve dobrobiti koje čitanjem dobivamo? Na satu upoznavanja sa školskom knjižnicom u razgovoru s učenicima prvih razreda dobila sam uvijek prave odgovore na pitanje zašto je važno čitati. Čitanjem se potiče rad mozga i kognitivne sposobnosti, bez čitanja s razumijevanjem nema ni učinkovitoga učenja, čitanjem obogaćujemo vokabular, razvijamo imaginaciju… Sve to znamo, no ipak ili unatoč tome, sve rjeđe posežemo za knjigom.

U kontekstu raznolikih aktivnosti vezanih uz „Godinu čitanja“, u zaključku ovoga zapisa kojem je osnovna namjera nedvojbeno poticaj na čitanje, usmjerit ću se na čitatelja, posebice na mladog čitatelja kojem navedeni autor osigurava određena prava. Ima ih upravo 10, simbolično poput znamenitih Zapovjedi, a trebale bi poslužiti kao popis dopuštenja:

  1. Pravo da ne čitamo.
  2. Pravo da preskačemo stranice.
  3. Pravo da ne dovršimo knjigu.
  4. Pravo da ponovno čitamo.
  5. Pravo da čitamo bilo što.
  6. Pravo na zanos.
  7. Pravo da čitamo bilo gdje.
  8. Pravo da pabirčimo.
  9. Pravo da čitamo naglas.
  10. Pravo na šutnju.

Kao potencijalnim čitateljima ostavljam vam na izbor hoćete li se pridržavati ovih Pennacovih pravila. Ako su vam neka nejasna, možda biste od autora rado saznali nešto više. U tom slučaju, morat ćete u našoj knjižnici  posuditi knjigu i pročitati ono što vas zanima, a to je upravo i bila moja namjera. Poanta i jest u tome… važno je čitati.

Na kraju, pozivam vas da se svakako uključite u aktivnosti naše školske knjižnice koje se realiziraju u „Godini čitanja“.

    Madlen Zubović, prof. i dipl. knjiž.